Zvuči čudno zar ne?
Navika nam je nekako da djecu trebamo učiti jer djeca su „prazna ploča“ u koju mi trebamo utisnuti paa – sve.
U posljednje vrijeme priča se o tome djeci učiteljima postaje popularnija.
Znanje je ono što mi trebamo prenijeti. Barem tako kažu pa se dogodilo da su pojedinci vrlo doslovno shvatili pritiskanje. Dijete tretiraju kao kakvu smjesu koju nužno treba staviti u kalup i oblikovati po vlastitom ukusu.
Prestanite mučiti vlastitu djecu.
Dijete treba osluškivati, pratiti njegove sposobnosti i poticati razvoj njegovih talenata. Svaka osoba je pojedinac za sebe, a svako dijete dijamant kojega će oblikavati usponi i padovi, vlastito učenje i život.
Što mi možemo? Mi im možemo pokazati „alate“ i načine na koje mogu doći do vlastita cilja. Mi odrasli smo ti koji im možemo pokazati što je nas iskustvo naučilo, možemo ih prigrliti, poslušati što imaju za reći i biti tu kada im je teško, slaviti s njima uspjehe i pokazati im kako je život mnogo više od patnje.
Alati kojima možete pomoći djetetu:
- BUDITE UZOR – sve što njima govorite trebate BITI
Dijete uči prema primjeru odnosno kopira ponašanja, stavove i uvjerenja svoje okoline – u prvom redu svojih najbližih. Dijete funkcionira na način da promatra vašu energiju odnosno ukoliko govorite nešto, a drugačije radite, dijete će kopirati ono što radite.
Primjer, ukoliko djetetu govorite kako je vježbanje zdravo za naše tijelo, a sami ne vježbate dijete će, u najvećem broju slučajeva kopirati ono što radite odnosno ne radite i neće vježbati.
Sve što njima govorite, prije svega, vi trebate biti!
- BEZ GLEDIŠTA I PROSUDBI
Vrlo je izazovno biti bez gledišta i prosudbi prema bilo kome, pogotovo u odnosima roditelj – dijete (obrnuto je lakše jer djeca prirodno nemaju ista, kasnije im poprime).
Što to zapravo znači?
Recimo da dijete dođe iz škole s „lošom“ ocjenom i reakcija roditelja je vika, galama, drama, zabrane. Ono što će se najvjerojatnije dogoditi u budućnosti nije to da ju dijete više nikada neće dobiti, već to da vam više neće reći da je dobilo lošu ocjenu.
Kad biste umjesto vike, galame, drame i zabrana odabrali ne imati gledište to bi više izgledalo tako da dijete saslušate, da ne uzimate tu ocjenu kao vlastito nepostignuće već da otkrijete problem i ponudite mu pridloge kako to može ispraviti odnosno da mu date alat i pustite ga da SAM ispravi ocjenu.
- UZROČNO – POSLJEDIČNE VEZE UMJESTO NAGRADA I KAZNI
Sistem nagrade i kazne koristi se kako bismo dijete stavili u određeni, već spomenuti, kalup. Ukoliko želimo stvoriti nesigurno dijete mogli bismo koristiti ovaj način. Najbolji primjer nagrade i kazne je svakako sistem dobre i loše ocjene koji se, nažalost, koristi u školama.
Postoji način kojim djetetu daje priliku da samo odabere put kojim će ići no da bude svjesno onoga što čini. To je sistem uzročno – posljedične veze.
Znanje odnosno životne vještine pripadaju procesu učenja. U prirodi se taj proces događa spontano kroz igru. Nema dobrog, nema lošeg. Postoje samo iskustva koja će se rado ponoviti i ona koja se neće ponoviti. Dijete treba naučiti zašto neka ponašanja neće ponoviti.
- UČITE IH KAKO JE U REDU „PASTI“
Usponi i padovi imaju vrlo važnu ulogu u procesu učenja. Škola uči kako nije dopušteno pasti, a uspjesi se podrazumijevaju (u ovom tekstu nećemo ulaziti u analizu zašto je to tako).
Kako bi se dijete razvilo u samosvjesnu, sretnu i zadovoljnu osobu potrebno ga je učiti da je u redu biti nesavršen te da su greške ovdje kako bismo iz njih naučili.
- BUDITE PRISUTNI
Odvojite vrijeme za svoje dijete bez obaveza! Dijete pamti trenutke koje ste s njima proveli u igri, a ne stvari i igračke koje ste kupili. To vrijeme ne mora biti nešto u čemu samo dijete uživa. Pronađite nešto u čemu zajedno uživate npr. pliavnje, šetnja, boravak u prirodi, igranje igrica i tada zaista budite s djetetom.
- POŠTUJTE SVOJE DIJETE
Poštovati dijete znači vidjeti ono što dijete zaista je bez potrebe da ga se mijenja. Recimo, ukoliko dijete nema potrebu učenja činjenica napamet, ne znači da je glupo. Svako dijete ima različite sposobnosti i vještine u kojima je dobro. Ponekad to ne izgleda kao nešto na što smo naviknuli. 😉
- ODVOJITE VRIJEME ZA SEBE
Primjetimo kako je važno imati vrijeme za sebe, odnosno ukoliko je roditelj sretan i zadovoljan i dijete će to moći biti. Naša ponašanja itekako utječu na dijete. Možete započeti „uzimanjem“ pola sata u danu za nešto samo za sebe recimo popiti kavu u miru, otići u šetnju, napraviti trening, posaditi cvijet – što god vas veseli!
Zamislite kako bi svijet izgledao kada bi i odrasli biti sretni!
Djeca nas mogu podučiti upravo tome kako biti sretan. Bez misli u glavi, bezbrižni i jednostavni. Sve što trebamo je promotriti i dopustiti da nam dijete bude učitelj.